Čovjek je biće prirode. Baš kao i svako drugo živo biće, životinje i biljke, na našoj planeti Zemlji. Ono što razlikuje čovjeka od životinja i biljaka je više svijest koja ga svrstava na sam vrh ljestvice svjesnih živih bića.

Osim svijesti, čovjeka u velikoj mjeri definiraju i emocije za koje je poznato da utječu na naše zdravlje i veselje. Emocije su usko povezane sa čovjekovim fizičkim tijelom i određena emocija u stanje je izazvati promjene u ljudskom tijelu na pozitivan ili negativan način. Osnovna emocija i jedino prirodno stanje čovjeka je ljubav i iz nje proizlaze sve ostale emocije.  Razlikujemo dvije vrste emocija, one koje su u frekvenciji i energiji ljubavi i one koje to nisu.

Emocije koje nisu usklađene sa energijom ljubavi kao što su mržnja, bijes, strah, nervoza, ljubomora, tuga, strepnja, briga mogu izazvati energetske blokade u određenim dijelovima ljudskog tijela ta tako dovesti do bolesti i poremećaja u radu pojedinih organskih sustava.

Poznato je da emocija tuge uzrokuje bolesti pluća, emocija straha uzrokuje bolesti bubrega, emocija bijesa uzrokuje bolesti jetre, a briga pak udara na naš želudac.

Osim emocionalnih uzroka, najčešći su ipak uzroci bolesti fizičke prirode. Naime, svaka bolest direktno je povezana sa stanjem našeg limfnog sustava i stupnju zakiseljenosti organizma.

Ako promatramo naše tijelo kao hrpu stanica od kojih svaka funkcionira prema istim zakonima kemije logično je zaključiti da svaka stanica živi, raste , hrani se i razmnožava na isti način.

Jedina hrana koju stanice trebaju su jednostavni ugljikohidrati – fruktoza i glukoza, jednostavne masne kiseline, aminokiseline, vitamini i minerali.

Sve ono što unosimo u organizam, a ne spada u hranu koju naše stanice mogu iskoristiti za svoj rad predstavlja otpad koji tijelo mora metabolizirati i eliminirati.

Eliminacija toksina i metaboličkog otpada odvija se u tijelu kroz četiri eliminacijska kanala. To su bubrezi, crijeva, koža i pluća.

Stalnim i prekomjernim unosom toksina, umjetnih tvari i kemikalija, ali i hrane koja zakiseljuje i ostavlja u tijelu kiselinski ostatak tzv. “acid ash“, dolazi do nakupljanja toksina i kiselina, povećava se stupanj zakiseljenosti tkiva i postepeno dolazi do nemogućnosti njihove eliminacije iz tijela.

Zbog stalnog unosa toksina, s godinama dolazi do zakrčenosti limfnog sustava, blokiraju se eliminacijski kanali i toksini ostaju pohranjeni u limfnom sustavu i izvanstaničnim prostorima. Na mjestima na kojima se nakupljaju u većoj mjeri dolazi do nastanka simptoma, upala, bolova, pečenja, svrbeži, ekcema, stvaranja sluzi, stvaranja kamenaca, kalcifikata, čireva, akni, edema i ako se na vrijeme ne krene s čišćenjem tijela dolazi do razvoja bolesti, u početku akutnih koje vode u subakutno i na kraju u degenerativno stanje.

Svaki simptom u tijelu i svaka bolest zapravo su samo pokazatelji zakiseljenosti tijela i zakrčenosti limfnog sustava i crijeva.

Nijedna bolest se na razvija od danas do sutra već je posljedica dugogodišnjeg „trovanja“ tijela neprirodnom, kuhanom i prerađenom hranom, zatrovanom vodom, nečistim zrakom i kilogramima kozmetike koju svakodnevno koristimo.

Naše tijelo stalno pokušava izbaciti toksine i kiseline  kako bi spriječilo daljnje oštećenje i degeneraciju tkiva i organa. Mi zbog neznanja o pravilnom radu našeg tijela, svaki simptom čišćenja organizma prepoznajemo kao bolest nepoznatog uzroka i pokušavamo suprimirati simptome i zaustaviti proces.

Uzmimo za primjer prehladu s  povišenom tjelesnom temperaturom, sekretom iz nosa i kašljem.  Naučeni smo da mislimo da je takav respiratorni infekt posljedica našeg kontakta s bakterijama i virusima i da do njega dolazi zbog slabog imunološkog sistema tijela.

Prava istina je zapravo da razlog takve prehlade nisu vanjski faktori, bakterije i virusi već stanje limfnog sustava i stupanj zakiseljenosti tijela svakog pojedinca. Visoka temperatura je zapravo samo fermentacija toksina u tijelu. Sekretom iz dišnog sustava rješavamo se prekomjerno nakupljene sluzi koja nastaje kao obrambeni sustav od unosa toksina i hrane koja zakiseljuje (mesa, mlijeka, jaja, žitarica, mahunarki, šećera i sve prerađene i umjetne hrane).

Naučeni da potiskujemo simptome, snižavamo povišenu tjelesnu temperaturu, suprimiramo kašalj i curenje iz nosa prekidamo prirodan proces čišćenja i detoksikacije tijela. Iako su ti simptomi neugodni i ponekad znaju biti i neizdrživi, oni su nužni za proces iscjijeljenja tijela.  Ako shvatimo da „bolest“ nije loša, da je naše tijelo veoma inteligentno i na taj način se oslobađa otpada i pokušava se regenerirati , tada „bolest“ više nije problem kojeg se pod svaku cijenu trebamo riješiti.

„Bolest“ tako možemo posmatrati s dva različita stajališta. Kao lošu stvar koja nas može ubiti ako je ne liječimo ili kao dobru stvar koja čisti naše tijelo i vodi prema zdravlju.

Na nama je izbor koje ćemo stajalište svjesno zauzeti , kojim putem želimo krenuti i rješavati stanje „bolesti“.

Možemo tražiti izlaz u lijekovima i potiskivati simptome ili možemo izabrati put regenerativne detoksikacije i omogućiti svome tijelo uvjete da sa samo iscijeli uz pomoć prirodne hrane i ljekovitog bilja.

Svaki simptom i „bolest“ ima rješenje u prirodnoj, sirovoj hrani, boravku u prirodi, suncu, svježem zraku i kretanju (hodanju i tjelesnoj aktivnosti).

Trebamo osvijestiti da je naše tijelo inteligentno i sposobno samoiscijeliti se. Kao  što je sposobno zacijeliti neku ranu ili posjekotinu tako je sposobno i samo se detoksicirati i iscijeliti „bolest“. Jedino što mu morate omogućiti su idealni uvjeti za normalno funkcioniranje u skladu s prirodom i zakonima kemije. Prirodna sirova prehrana, ljekovito bilje, sunce, čisti zrak i priroda pružaju uvjete u kojima bolesti ne nastaju.

Uz pomoć regenerativne detoksikacije i prirode možemo pronaći izlaz iz patnje i bolesti i omogućiti sebi život pun zdravlja i vitalnosti.

Ovdje dane informacije i znanje dolaze prema učenju svjetski poznatih naturopata, dr. Roberta Morsea i dr. John Fiedlera.

Autor članka: Petra Križaić, mag. pharm.
Savjetnica za osvještenu zdravu prehranu
& vlasnica obrta Anasta savjetovanja i radionice